Glorija Lizde, iz serije “F20.5”, 2018.
Almissa, sam naziv festivala performansa u Omišu potječe od antičkog imena grada. Imena ljudi, nazivi mjesta pa tako i imena festivala često sugeriraju o kakvom je događaju riječ, pa bismo tako za Almissu mogli na prvi pogled pretpostaviti da je festival koji uspostavlja neku vrstu veze s prošlošću grada. Na poziv da kuriram sljedeće izdanje Almisse, u prvom trenutku sam pomislila koliko je važno osim sveprisutne i muzealizirane prošlosti mediteranskih gradova, pa tako i Omiša – misliti o budućnosti, te pokušati kroz sam festival spekulirati ideju kako će svijet i ljudi izgledati u bližoj i daljoj budućnosti.
Dajući mogućnost suvremenim umjetnicima da obilježe, mapiraju grad i u unesu nove modele razmišljanja kroz svoje privremene, efemerne intervencije gledajući s jedne strane unatrag, uspostavljajući neke nove veze sa prošlošću, starošću i slično, a s druge strane prema budućnosti, razmatrajući modele koji u ovom trenutku mapiraju našu stvarnost i koji preuzimaju ulogu definiranja ljudske budućnosti. Kakve škole, kakve tehnologije sebstva, kakav odnos prema umjetnoj inteligenciji, algoritmima i sl. razvijamo danas. Koliko su prošlost i budućnost isprepletene i na koji se točno način suvremeni umjetnici odnose prema znanjima koja su ukorijenjena kroz generacije, a kako prema inovativnim tehnološkim dostignućima, te koji su sve načini da se te dva različita principa povežu.
Program festivala nudi različite forme izlaganja, od performansa, intervencija, projekcija, prezentacija do razgovora, čitanja, lecture-performansa i izložbe.
Sandra Sterle, kustosica