Prvi Almissa festival suvremene umjetnosti naslovljen “Open Air” pokrenula su dva omiška umjetnika, Vice Tomasović i Josip Rogošić u željeli da prodrmaju sredinu koja nije imala pravog doticaja s recentnim umjetničkim zbivanjima. Eklektična manifestacija objedinila je izložbu, eksperimentalnu i alternativnu glazbu, performans i teatar, a naglasak je bio na produkciji novih sadržaja, improvizaciji i eksperimentu. Glavnina festivalskog programa se održala na otvorenom prostoru jednog gradskog trga, koji je poput ostatka gradske jezgre pretvoren u platformu za ugostiteljske i turističke sadržaje. Vlasnici restorana, na navedenom trgu, tih su se dana glasno bunili jer im je festivalski program umanjio zaradu. Netrpeljivost je gotovo eskalirala nasiljem kad je splitski bend Dobar Vid improvizirao na pozornici referirajući se na ono što su vidjeli: smrdljive lignje i ljutite konobare. Lokalni umjetnički kolektiv Insipiens naprasito je prekinuo ovaj glazbeni koncert zaradivši pljesak i gromko odobravanje ugostitelja. Performeri koji su sakrili identitet aluminijskom folijom, donijeli su stol na pozornicu i ispred publike krenuli jesti umjetničku sliku ovećih dimenzija. Nakon dvadesetak minuta Insipiens je završilo s večerom, a zbunjenu publiku i goste restorana je nastavio šokirati art-punk bend Ilija i Zrno Žita. Splitski bend koji u duhovitu energičnu izvedbu vješto inkomponira performans i happening zatvorio je prvo izdanje festivala, a njihov underground hit “Neka tebi kušin bude stina, pizda ti materina” postala je himna festivala. Nekoliko dana nakon što je festival završio, bilo je sasvim jasno kako je zadnja večer festivala odgurala Omiš prema suvremenosti i da je budućnost festivala ponajprije u performansu, happeningu i produkciji novih nesvakidašnjih društvenih situacija.